Zašto javni sektor prelazi na otvorene norme i otvoreni kod?

Isječak iz rada Open Standards, Open Source Adoption in the Public Sector, and Their Relationship to Microsoft’s Market Dominance, autora T. Cassona i P.S. Ryana.

Javni sektor i njihova korporacijska braća možda svaki za sebe trebaju različita programska rješenja. U najmanje dvama glavnim područjima koja opisuju Varian i Shapiro u svom utjecajnom radu Pravila informacija, međutim, odabir javnog sektora možda odražava odabir poslovnog sektora. Kratki pregled dvaju područja osobito može pomoći pri analiziranju logike iza pomaka javnog sektora prema prelasku na alternativna rješenja otvorenog koda.

Prvo područje uključuje izbjegavanje vezanja uz dobavljača. Poput dobro vođene tvrtke, nacionalna, državna ili lokalna vlast trebala bi izraditi pažljivu dubinsku analizu svih potencijalnih dobavljača određenog proizvoda i izbjeći stvaranje vezanosti uz jednog dobavljača. Vezanje uz jednog dobavljača softvera, na primjer, može rezultirati nekonkurentnim cijenama, opasnošću od zastarijevanja tehnologije ili dobavljača uz visoke troškove zamjene tehnologije ili dobavljača te potencijalnom izolacijom od popularnijih mreža korisnika. Ovo se dogodilo kada je francuska vlada ostala vjerna Minitelu te se dosta kasno povezala s globalnim internetom. Počelo se podrazumijevati da je Microsoft monopolist – premda možda ne izvlači monopolističku dobit (“najamnine”). Međutim, softverska je industrija još uvijek relativno nova (tek otprilike dva desetljeća) i vjerujemo da je to industrija koja je daleko od sređenosti. U stvarnosti, zbog vezanja uz dobavljača i relativne novosti softvera (može se reći da je na širokoj komercijalnoj razini dostupan tek od 8o-ih) zapravo ne znamo kako izgleda i kako bi trebala izgledati prava struktura cijena na tržištu. Stoga je danas izbjegavanje vezanja, kao što je uvijek i bio slučaj, dobra praksa – za nabavu u sektoru visoke tehnologije, kao što je bila s tradicionalnijom nabavom u javnom sektoru prije doba računala (npr. pisaćih strojeva, fotokopirnih strojeva, uredskog materijala, potrošnog materijala i vozila javnog prijevoza).

Drugo područje uključuje pokazivanje spremnosti na promjenu dobavljača, kako bi se održao pritisak na cijene. Takvo pokazivanje može pomoći javnom subjektu da osigura konkurentnu cijenu od sadašnjeg i budućeg dobavljača. U slučajevima gdje javni subjekt doista i promjeni dobavljača, trošak promjene može se kompenzirati nižim ponudama budućih dobavljača koji uvide da moraju biti cjenovno osjetljivi kako bi se natjecali za posao. Nekada je u javnom sektoru zamjena dobavljača bila moguća u tradicionalnim sektorima (npr. zamjena jednog proizvođača autobusa drugim, ili zahtjev kompanijama za službenim natjecanjem za građevinske ugovore). Međutim, do sada je bilo praktički nemoguće pokazati spremnost na promjenu dobavljača softvera.

U konačnici, subjekti javnog sektora koji izbjegavaju vezanje uz dobavljača i pokažu spremnost na promjenu dobavljača postižu pozitivne rezultate. Oni (1) povećavaju natjecanje i vezano uz to konkurentne strukture cijena i (2) povećavaju mogućnost da barem dio, ako ne sav softver, koji koriste neće postati žrtva tehnološke i dobavljačke zastarjelosti.

Prijevod: Aleksandra Kolar

Objavljeno pod uvjetima licence Creative Commons Attribution-ShareAlike 2.5.

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.